Vrh
 

Autizam

Glavni znaci autizma

  • Nedostatak kontakta pogledom
  • Neodazivanje na ime
  • Kratka pažnja ili preterana fokusiranost na samo određene aktivnosti ili sadržaje
  • Neprimereno igranje sa igračkama (okretanje točkova automobila, stereotipno ređanje igračaka u niz…)
  • Nefunkcionalno vrtenje i manipulisanje objektima
  • Povišena ili snižena osetljivost na zvuk, osvetljenje, dodir…
  • Visoka tolerancija na bol
  • Česte promene raspoloženja (neprimeren smeh ili plakanje)
  • Hiperaktivnost ili pasivnost
  • Neprilagođeno ponašanje
  • Neobična vezanost za predmete (plišane igračke, kockice, autići….)
  • Nerazvijen ili odložen početak govora
  • Nedostatak svesti o opasnosti (istrčavanje na ulicu, nesvesnost opasnosti u saobraćaju, utrčavanje u vodu…)

Roditelji se često pitaju kako izgleda „autistično dete“. Možda gore navedeni znaci mogu rešiti neke od dilema, ali prisustvo ili odsustvo nekih od navedenih simptoma ne mora biti siguran pokazatelj dijagnoze autizma. Iz tog razloga najbolje je konsultovati stučnjaka koji ima kompentencije za validnu procenu.

Autizam je pervazivni razvojni poremećaj koji se karakteriše trijadom oštećenja:

  1. oštećenje socijalnih interakcija
  2. oštećenje komunikacije (verbalne i neverbalne)
  3. prisustvom ponavljajućih stereotipnih radnji i oskudnim repertoarom interesovanja i aktivnosti.

Kako prepoznati autizam – simptomi

Socijalni simptomi

Od prvih dana života bebe počinju da posmatraju ljude, okreću se ka izvoru zvuka i ostvaruju socijalnu interakciju sa bliskim osobama.

Nasuprot tome, mnoga deca sa autizmom teško se uključuju u razmenu svakodnevnih interakcija među ljudima.

Čak i tokom prve godine života, mnoga među njima se ne igraju sa predmetima, ne upuštaju se u socijalne interakcije, niti se uključuju u vokalizovanje i imitativnu igru.

Kontakt očima može biti kratkotrajan. Većina ima teškoće u razumevanju i korišćenju gestova kao što su pokazivanje prstom, mahanje u znak pozdrava, kao i pokazivanje predmeta drugima.

Deca sa autizmom takođe sporije uče da tumače šta drugi misle i osećaju. Suptilni socijalni znaci kao što su osmeh, mahanje ili grimasa detetu sa autizmom malo šta ili nimalo ne znače.

Detetu koje ne uočava te znake,npr.reč „dođi“ može uvek da znači isto, bilo da se osoba koja govori osmehuje i pruža ruke za zagrljaj ili se mršti i drži pesnice na bokovima.

Bez sposobnosti tumačenja gestova i izraza lica, društveni svet može delovati zbunjujuće. Osobe sa autizmom teško vide stvari iz perspektive druge osobe.

Većina petogodišnjaka razumeju da i drugi ljudi poseduju misli, osećanja i ciljeve koji se razlikuju od njihovih sopstvenih. Dete sa autizmom najčešće to ne razume, što mu onemogućava da predvidi ili shvati postupke drugih ljudi.

Kada je reč o emotivnoj zrelosti, deca sa autizmom često ne kanališu svoje emocije. Njihovo „nezrelo“ ponašanje, kao što je plakanje na času ili verbalni izlivi, osobama oko njih mogu da deluju neprimereno ili kao da su nevaspitani. U odnosu na stepen i težinu problema, mogu se javiti različiti stepeni agresije ili autoagresije. Iz tog razloga se pristupa ranoj intervenciji i primenjuju se principi ABA Metode koja je naučno dokazana da pomaže kod ovakvih ponašanja.
Više reči o tome u daljem tekstu.

Teškoće u komunikaciji

Iako određeni procenat osoba sa autizmom ne razvije govor, većina može da ovlada nekim od oblika alternativne komunikacije(PECS, znakovni jezik, asistivna tehnologija).

Većina novorođenčadi koji kasnije pokazuju znake autizma guču i brbljaju tokom prvih nekoliko meseci života, ali tokom vremena prestanu. Dok s druge strane, kod neke dece govor se može razviti tek između pete i devete godine života.

Deca sa autizmom koja govore, često koriste jezik na specifičan način. Deluje kao da nisu u stanju da spoje reči u smislenu rečenicu. Neka deca izgovaraju samo pojedinačne reči, dok druga ponavljaju često istu frazu,reč ili rečenicu uglavnom bez razumevanja što se naziva eholalija.

Pojedina deca koja ispoljavaju tek blage simptome autizma i razviju govor mogu da poseduju neobično velik rečnik, ali ipak imaju teškoda u započinjanju ili održavanju razgovora.

Imaju teškoće u praćenju dužeg toka razgovora, ali često mogu da drže monolog na neku omiljenu temu, ostavljajući drugima malo prilike za komentar.

Još jedna česta teškoća jeste nemogućnost razumevanja gestova, tona ili intonacije i shvatanja „govornih fraza“. Na primer, neko sa autizmom može da protumači sarkastični izraz kao što je „O, pa to je baš super“ kao da znači da to nešto zaista JESTE super.

Drugim ljudima može biti teško da shvate šta deca sa autizmom hoće da kažu, kao i šta njihov govor tela znači. Izrazi lica, pokreti i gestovi mogu da ne odgovaraju onome što govore.

Takođe, njihov ton glasa ne mora uvek da bude u skladu sa njihovim emocijama . Mogu da koriste povišen ton ili ravan glas, nalik robotu.
Pojedina deca sa relativno dobrim jezičkim sposobnostima govore poput malih odraslih osoba, ne uspevajući da pokupe „dečji govor“ koji se javlja među njihovim vršnjacima.

Zbog teškoća u komunikaciji može se desiti da na neadekvatan način saopštavaju svoje potrebe − vrište ili grabe ono što žele.

Repetitivno ponašanje

Iako se deca sa autizmom najčešće fizički ne razlikuju od druge dece, neobični repetitivni (ponavljajući) pokreti izdvajaju ih od druge dece. Takvo ponašanje može biti ekstremno i vrlo očigledno ili nešto suptilnije.

Pojedina deca ali i stariji pojedinci sa autizmom često lepršaju rukama ili hodaju na prstima. Deca sa autizmom mogu da provedu sate ređajući automobilčiće ili vagone vozića na određeni način, umesto da ih koriste za funkcionalnu igru. Ukoliko neko pomeri jednu od igračaka, mogu postati izuzetno uznemireni.

Većina dece sa autizmom ne vole promene u okruženju. Najmanja promena rutine u svakodnevnim situacijama kao što je uzimanje obroka, oblačenje, kupanje i odlazak u školu u određeno vreme ili određenim putem, može biti izuzetno stresna.

Repetitivno ponašanje ponekad ima oblik istrajne, snažne preokupacije. Ta izražena interesovanja mogu biti neobična zbog sadržaja (npr. ventilatori ili presipanje vode iz čaše u čašu, vrtenje predmeta ili delova predmeta).

Takođe mogu biti izražena zbog intenziteta interesovanja (npr. deca sa autizmom mogu biti opsednuta idejom da nauče sve o usisivačima, planetama, automobilima).

Često su deca sa autizmom veoma zainteresovana za brojeve/slova, simbole, reklame, datume.

Poremećaj senzorne obrade

Veliki broj dece sa autizmom doživljavaju neobične reakcije na čulne stimulacije, odnosno nadražaje. Te se reakcije javljaju zbog teškoća u obradi i integrisanju čulnih informacija. Mogu biti pogođeni vid, sluh, dodir, miris, ukus, osećaj kretanja (vestibularni sistem) i osećaj za položaj (propriocepcija).

To znači da iako se informacija normalno prima, percepcija te informacije može biti drugačija. Ponekad nadražaji koji deluju „normalni“ drugima mogu biti bolni, neprijatni ili zbunjujući detetu sa disfunkcijom senzorne integracije.

Poremećaji uključuju hipersenzitivnost ili hiposenzitivnost. Više o tome možete pročitati na senzorna intergracija.

Ovo je uopštena klinička slika autizma, ali u okviru nje svaki slučaj je poseban, svako dete funkcioniše za sebe, pojedini simptomi se ne javljaju uopšte ili nisu istog inteziteta.

Zato je adekvatna stručna procena, dijagnostika problema i prilagođen individualni terapijski program od presudnog značaja za dalje usvajanje veština i napredovanja deteta.

Rana intervencija

Deca koja su na ranom uzrastu bila uključena u intenzivan program u trajanju od dve ili više godina su dostigla značajno viši nivo funkcionisanja u svim oblastima razvoja.

Primenjena analiza ponašanja

ABA je naučno dokazana metoda koja je zasnovana na naučnim principima učenja i pozitivnog potkrepljenja kroz podizanje i održavanje detetove motivacije. Brojne studije su pokazale da mnoga deca sa autizmom i drugim razvojnim problemima dostignu značajan napredak u učenju, razumevanju, komunikaciji i socijalizaciji kada su uključena u neki od ABA programa.

Lek za autizam još uvek nije pronađen, međutim postoje brojna istraživanja koja dokazuju da uz adekvatan tretman i saradnju sa roditeljima, vaspitačima i učiteljima osobe s autizmom mogu napredovati i voditi nezavisniji i produktivniji život.

Uzrok autizma

Pravi uzrok nastanka autizma još uvek nije poznat, ali postoje brojne teorije i istraživanja o prisustvu genetske predispozicije, biološke i imune disfunkcije organizma, spoljnih činioca (vakcine – MMR vakcine, antibiotici)
Šta može biti u sklopu autizma?
• Gastrointestinalne smetnje
• poremećaji sna
• poremećaji hranjenja
• promene na eeg-u

Učestalost autizma u Srbiji

Godine 2018. centar za kontrolu i prevenciju bolesti u USA (CDC) je utvrdio da je otprilike 1 od 59 dece dijagnostikovano poremećajima iz spektra autizma (ASD).

1 od 37 dečaka
1 od 151 devojčica

Za dečake je četiri puta veća verovatnoća da će dobiti dijagnozu autizma nego devojčice.

Dijagnoza se uglavnom daje nakon četvrte godine, iako se autizam može pouzdano dijagnostikovati već na uzrastu od dve godine.

31% dece s Autizmom ima intelektualni invaliditet ( [IQ] <70), 25% je u graničnom rasponu (IQ 71–85), a 44% ima IQ rezultate u proseku i iznad proseka (tj. IQ> 85).

Autizam utiče na sve etničke i socioekonomske grupacije. Manjinske grupacije se obično dijagnostikuju kasnije i ređe.

Broj evidentiranih osoba u Srbiji je znatno manji od navedenog procenta, jer većina osoba sa problemima iz autističnog spektra nije prepoznata, odnosno dijagnostikovana i zavedena u zvanični registar.

Kontaktirajte nas na email lingualogos@gmail.com ili putem broja telefona: 011/630-3319 065/55-222-44 062/206-216